Gradac

Gradac je najjužnije turističko naselje na Makarskoj rivijeri udaljeno od Makarske 40-tak kilometara, smješteno na pola puta izmeÄ‘u Splita i Dubrovnika. Pod padinama Biokova prostiru se stara napuštena sela, oličenje stare dalmatinske arhitekture, povezana obilježenim pješačkim i biciklističkim stazama, kroz borovinu i maslinike. Kad se umorite od mora i planine zaÄ‘ite meÄ‘u zidine pet stoljeća starog Franjevačkog samostana sv. Marije u Zaostrogu. Oduševit će Vas vrijedne zbirke kulturnog i povijesnog nasljeÄ‘a, koje su tamo pohranjene i izložene Vama na razgledanje. Tu ćete naći odmor za dušu. Sva mjesta su, osim Jadranskom cestom, povezana šetnicama uz more i stazama kroz Biokovo. Bog je bio široke ruke kad nam je podario ljepotu krajolika i čudesan spoj planine, bistrog, plavog mora sa više od 7 kilometara šljunčanih plaža. Brodovima možete otići na organizirane izlete na Pelješac, otoke Hvar, Brač i Korčulu, a autobusom ili vlastitim automobilom do 100 km udaljenog Splita, Trogira i Dubrovnika, ili pak do 60 km udaljenog MeÄ‘ugorja u susjednoj Bosni i Hercegovini. Stotinjak ugostiteljskih radnji, sa dobrom i raznolikom gastro-ponudom će zadovoljiti svačiji ukus.

Područje Gradca bilo je naseljeno još u predpovijesna vremena. O tome svjedoče brojne kamene gomile iz brončanog i starijeg željeznog doba. U antičko dobana području Gradca se najvjerojatnije nalazio rimski civitas Biston, koji je kao primorsko središte pripadao koloniji Naroni, važnom rimskom uporištu na današnjem hrvatskom tlu. Na lokalitetu Gradina pronaÄ‘en je ulomak vijenca monumentalne graÄ‘evine iz II. stoljeća, kao i primjerci rimskog novca. Pored hotela Laguna pronaÄ‘en je niz grobova pa se smatra da je na toj lokaciji bila rimska nekropola.

Na području današnjeg Gradca bio je smješten i srednjovjekovni grad, Lapčan ili Labinac, njega spominje bizantski car Konstantin Porfroge u X. stoljeću pod nazivom Labineca. Gradac se pod današnjim imenom prvi put spominje 1649. god. Dobio je ime po utvrdi koja se nalazila na uzvisini iznad današnje crkve Sv. Mihovila, a sagraÄ‘ena je vjerojatno tijekom Kandijskog rata (1645 - 1669). Prema crtežu mletačkog vojnog inženjera i kartografa Giuseppea Santinia, koji prikazuje pomorsku i kopnenu mletačko-osmanlijsku bitku oko Gradca godine 1666. Kula je prikazana u plamenu.